Strasti zbunjenog III – U GORI RASTE…..JBG ZELEN BOR NIJE GARANT

38
Share
Copy the link

Ako bi zamenili seks životom i naravno obrnuto, verujem da bi seks bio sranje, a život bi bio bezkompromisna bitka mirisa i izlučevina između genitalija. Naravno postajale bi tu varijacije kroz oralnu, analnu ili recimo duplo pe*racijsku životnu bitku. Kako god seks bi bio i ostao sranje.
A sada spektakl. Jesam dobro napisao?
„Jesi!“
Naime, u moru poruka koje sam dobio u proteklih mesec i nešto dana, a mogu se izbrojati na prste, ne jedne nego obe ruke, jedna me naprosto oduševila, da ne upotrebim izraz fascinirala. Pokušao sam se zahvaliti odnosno odgovoriti osobi koja je pomenutu poslala, ali uz sav trud nisam uspio jer je dotičnoj inboks danonoćno zatrpan vrućim predlozima i željama obožavatelja. Ako ne odgovorim ja ću se obesit.
„Pa obesi“, reče on samouvereno.
Mlad sam bre.
„Ajde, jesi….“, odhuknu prevrnuvši očima.
Mislio me se rešit. Budala.
Osoba će naravno ostati anonimna, a ja naglašavam da ovo radim samo zato što sam anormalan i što mi je simpatično. Kroz ovaj ludi prolog donosim odgovor na konstataciju u poruci.
„Ako jebeš košto pišeš onda……“
Ni slučajno ne jebem tako kao što pišem, a opet teško da pišem tako kao što jebem.
To bi bio odgovor. Verujte nije u pitanju ironija nego bolestan paradoks.
Džoni bi rekao:
„Jebiga, sve je za ljude….ne.“
Džoni je jedan, a sudija su trojica…pardon šestorica.
Džoni bez nas može, teško ćemo mi bez njega.
Toliko od mene u ovom revijalnom delu.

Roštilj na planini. Spoznaja da možeš spokojno prdnuti, a time ne uticati na globalno gradsko zagađenje zraka oduševljava. Predloženo s prošle zabave planiramo sprovesti u delo. U planu je celi vikend. Rano jutro, Nina sortira meso, a ja pazim na gajbu piva u ćošku. Ako se ne varam u prošloj sam priči spomenuo nešto kao karton piva, jednostavno nekad sam sebe zadivim. Telefon. Zvoni. Biće da su spremni.
„Jutro“, pozdravlja Saša promuklim glasom.
„Uključi nam i Ninu.“
„Evo čuje vas“, rekao sam i spustio telefon na sto.
„U dilemi smo da li po*i lisice!“, deru se u jedan glas.
„Pa razume se“, smeje se moja devojka.
„Ja nisam baš za te igre hapšenja u polumraku“, očajno dobacujem.
„Nina po*i ćemo!“
Kraj razgovora.
Krasno. Osim što ćemo dahtati, uzdisati, ječati, cviliti, skvičati, mjaukati, režati, vrištati (ovo ja, nekad mi se otme), još ćemo klepatati i zveketati. Potpun ugođaj.
„Evo sve sam spakovala. Jesi li kupio lubrikant?“
„Jesam, u automobilu je.“
„Koji.“
„Onaj od kojeg se navodno ne javlja svrbež kasnije“, rekao sam i stresao se.
„Onda smo spremni. Da krenemo?“
„Naravno.“
Ruksak na leđa, gajbu u ruke pa na parking.
„Jeste li nas dugo čekali?“, upita Nina dok su pozadi upadali Saša i Maja.
„Ma kakvi, samo što smo izašli“, reče Saša i nabaci mi peticu.

Razgovaraju, a ja sam po običaju malo odlutao. Vratio sam vreme dva – tri dana unazad.
„Sigurno je lepo bilo sa Sanjom“, reče devojka dok se u krevetu penjala na mene.
Nemo sam klimnuo.
„Nije valjda da sad osećaš krivicu“, nastavila je.
Odmahnuo sam glavom.
„Tako si pričljiv“, prislonivši lice uz moj obraz procedi još jednu reč.
Pogodi me veliki talas uzbuđenja, nakon njega cunam (cunami je pogrešan izraz, koji bdw svi u svetu koriste) straha proguta onaj prvi.
Znala je svaki detalj. Moja i Sanjina noć je bila prepričana. Smešila se dok me ljubila.
„Povukao si dim, a meni često prigovaraš, kašljucaš i praviš grimase ako zapalim u krevetu“, poluozbiljno prošaputa.
Radio sam to ponekad, onako iz zabave da bi se ona drsko promeškoljila i ugasila nedogorelu cigaretu.
„Daj Nina, znaš da nije tako“, bezrazložno sam se branio.
Osmehnula se i krenula ka žarištu. Izvio sam se kad sam osetio zube. Kazna?!
Sanja je novu situaciju veselo podnosila. Nije joj poklanjala neku pažnju, ali promena joj je odgovarala.
Nakon zajedničke večere pre dva dana, Nina je razvrstavala prljav veš (rublje) u kupatilu, a ja naslonjen na kuhinjski zid razgovarao sa Sanjom. Prala je suđe i okrenuta mi leđima bezobrazno promešala dupetom. Nije morala, oči niti lažu, niti me slušaju. Prišao sam i obujmio je oko struka. Nije tako lako pustila čašu, ali me je drugom polumokrom rukom pomilovala po kosi.
„Rekla sam Nini“, prošaputa.
„Ma nemoj.“
„Ta mala je sve zakuhala“, reče vedro okrenuvši se.
„Jest, a mi smo sila otpora.“
Oborila je pogled.
„Poljubi me.“
Jesam.

„Kad bi samo znala gde si ti odlutao“, reče i stavi mi ruku na rame.
„Ma onako“, dozvah se.
„Nije to lepo“, podrugljivo će Saša.
Brzo temu. Menjati.
„Je li ti se keva javila?“
„Jest, sinoć smo razgovarali, oseća se i dalje ružno jer nije mogla stići na zabavu. Par puta je klela jebenu papirologiju.“
„Mačak joj se verio, to je ipak nešto“, izazivajućim tonom se ubaci Maja.
Svi šute. Čekaju mene. Šutim i ja.
Veridba!?
To je po meni jednostavan korak, ne isključivo napred, u odnosu dve osobe i pitam se zašto to drugi ne gledaju tako. U svetu u kojemu živimo na pomenuto se gleda kao na opće društveno dobro. Kako sam ja društvu doprineo pomenutim činom!?
Možda i zaslužujem mesto u nekoj ludari, ali sve su popunjene.
„Ludacima“, odade se govno.
„Misliš“, izazivam se ja.
„Ma kakvi“, dodate i nestade ga.
Duga šutnja. Ipak morao je neko….
„Pričali smo dan pre zabave kratko na skypu. Bila je jako raspoložena i duhovita. Zanima me zašto ga zove Mačak. Znate, ne smeta mi, čak mi je i simpatično ali ne razumem pozadinu svega toga.“
Jebiga Nina nisi morala.
„Nina ljubavi to je između Milene i njenog….Mačka“, istim tonom će Maja.
„Niko taj odnos ne može dokučiti, iako bi ja trebao nešto spoznati kao sin ili pak najbolji drug, nekako se osećam odbijenim svaki put ako malo zabodem nos“, dodade Saša na ivici smeha.
Nina me drmuca nogom, a ja imam strašnu želju preticati kolonu na punoj liniji.
„Brani se Mačak šutnjom“, nastavi Maja i obrgli me oko vrata.
„Ma ne, niti ja nisam načisto sa toliko puta naglašenim nadimkom“, napokon sam progovorio.
„Pa pitaj je“, reče Saša i grohotom se nasmeja.
„Šta ti se najviše dopalo kad si je prvi puta video“, uporno će Maja.
„Kosa“, rekoh kao iz topa i prepadoh sam sebe.
Nina me ošinu pogledom, ali se nakon toga nasmeši.
„Jao, pored onakve guze, grudi, nogu i usana on slaže kosa“, reče Salatevo devojče i prodrma mi sedište verovatno sa namerom da me probudi, kako bi mi pred očima zaigrala slika mame Milene u nekoj svečanoj haljini.“
„Ajde malo, pričamo o mojoj kevi“, ponovo se zavali od smeha.
„Zbilja je tako, morate priznati da ima strašnu dobru divlju zuru kao modeli s kraja 80-tih i početka 90-tih.“ Plava, meni je to jako….seksi.“
„Ma nemoj, divlja za razliku od moje svile….“, zapreti Nina.
„Samo sam iskren, a vidim da ne pomaže.“
Odmahnula je glavom, prikučila se i poljubila me.
„Hhhhh, modeli? Reci slobodno porno glumice iz pomenutog perioda, ne moraš tražiti plemenite reči zbog mog prisustva.“
Saša ima u sebi…. nešto i ima toga previše. Bez dlake na jeziku, ponekad donje.
„Đubrad“, likuje Maja.
„Sećaš li se one situacije u tržnom?“, upita me Saša.
„U detalje“, odgovaram.
„Šta je bilo“, radoznalo će Nina.
Radoznalost nije tako poželjna discip….ovaj osobina.
Prevarila nas je i povela u šoping“, poče Saša.
„Trajalo je dugo, ali se nismo bunili“, nastavih.
„Nisi se imao kad pobuniti je*i joj pomogao probati sve one silne krpice“, opet Saša.
„Šta je radio“, okrenu se Nina.
„Ne baš bukvalno, ali jeste, tako da smo mi natovareni punim kesama šetali iza nje“, odhuknu on.
„Neki su gledali kako meša“, rekoh i dodah gas.
„Ej bre vas dvojica“, trznu se Maja.
Devojko ti si počela.
„Naleteo je na nas neki njen bivši kolega s posla“, nastavi Saša.
„Gospođo Milena, oprostite gospođice, kako ste mi, za vas je vreme stalo i ti mladići vam lepo pristaju“, sećao sam se reči.
„Negrešite, naravno da mi lepo pristaju, ja sam sretnica, vidite ovo mi je sin, a ovaj crni mi je….Mačak“, reče keva.
„On je Dragan. Milo mi je, ja sam Mačak“, ljubazno sam se predstavio.
„Dugo je ostao gledati za nama, kao i još neki koji su to čuli“, svršava Saša.
„Gledali su za njenim dupetom“, začinih ja.
„Upravo tako. Keva je u autu pišnula od smeha.“
„Kakve to ima veze s mojim odnosno njenim Mačkom“, upita Nina.
„Od tada je počela prenaglašavati tu reč“, izleti meni.
„Nikad ga više nije zovnula pravim imenom. Kad smo već kod nje još mi je javila da bi rado s nama išla, kada se vrati naravno, na koncert. Nada se da ćete povesti onu vašu lepu komšinicu.“
„Ma ok, onda ćemo rezervisati bolji smeštaj, samo ja nisam siguran da bi Sanja hte….“, prekinula me Ninina ruka koja je posegla ka mom međunožju.
Ono dvoje nisu primetili.
„Sanja hoće, iako bude malo otezala u ovom autu postoji osoba koja ju može nagovoriti“, reče pogleda me i zatrepta.
Sad me svi gledaju.
„Ne sumnjam“, reče Maja.
„To nije sve, planira za rođendan napraviti zabavu, a vi ste praktično deo njenog života, tako da mi je dala do znanja da vas želi na pomenutoj.“
„Nisam znao da slavi rođendane“, opet ja pred rudu.
„Ne slavi, ovo je 50-ti, red bi bio da se malo zabavimo“, donosio je njene reči.
„Znači biti će neke kvalitetne vutre.“
„Pa razume se.“
Devojke su se nemo gledale.
Mama Milena, ako nešto napišem o njoj verovatno ću preterati sa opisivanjem s jedne strane, a s druge strane u navali doživljaja istog verovatno ću propustiti dosta toga. Spontano. Jedina reč koja mi pada na pamet.
Ponovo sam nakratko odlutao.
„Nina, zašto si otkopčala pojas?“, u čudu sam pitao.
„Smeta mi, a htela bih u tvoje krilo“, okrenula se prema meni.
Taj pogled. Napraviti se lud.
„Ne razumem“, pravim se lud.
Prstom je pokazala u ogledalo. Sašina kita u kompletu sa spominjanom glavurdom bila je vani i rasla je u Majinoj ruci.
„Pa dobro strpite se malo, barem do seoskog puta“, uzalud sam pokušao.
Maja se baci na mene i jezikom mi dotaknu obraze, koji se na dodir upališe, a potom spusti usne na vrat.
„Ja sam nestrpljiva devojka“, prošaputa.
Pokušao sam se odbraniti gore, ali moje devojče me razoružalo dole.
„Uspori malo, upali sva četiri i uživaj“, nasmeši se Saša.
Maja me još jednom poljubi i vrati mu se.
Nina se prilično zabavljala.
„Hoćeš li da malo usporim“, gledala me i oblizivala se, prelazeći prstima preko glavića.
„Svejedno poginuti ćemo“, rekoh ja jedva izdržavši još jedan napad njenih usana.
„Ahhhh, jebote imaš hiljadu zračnih jastuka u ovom čudu, ali ne bi bilo….. ssssss, srce ja ću umreti i ovako“, stenjanjem zaključi Saša.
Maja je jedina izlazila uspešno na kraj s tom glavurdom.
Na posletku sam morao stati, odnosno uleteti u neku livadu pored puta, je*am nekoliko trenutaka pre bio blizu sletanja u jako gadnu jarugu. Sva sreća pa se niko od ostalih učesnika saobraćaja nije obazirao.
Zabacio sam glavu i kapljice stresnog semena Nina poče hvatati jezikom. Uflekao sam i menjač. Ustala je i došla do mojih usana. Seme joj je curilo iz usta. Divlje me izljubi. Taj slatko slani spoj semena i njenih usana, miris maline i kestena, nisam…,sad se pitam zašto tome poklanjam pažnju. Dobro je da sam stao.
„Pa vi se ljubite poslije….“, reče Maja oblizujući se.
Nina kimnu.
„Ostalo je malo“, reče i okrenu se prema dečku.
„Dobro bre, volim ja spermu, ali ne moramo obojica imati isti tretman.“
Još mu je jače ugurala jezik. Ubrzo se predao rukama joj stiskajući guzove.
„Tako ti i treba“, procedih.
Nina se vratila na svoje sedište.
Upalio sam i nastavili smo. Smirilo se.
„Daj Nina ukloni tu lokvicu s ramena, tako mi bode oči “, zagalami Saša.
„Zaboravila sam na nju“, pogleda Nina i posegnu rukom.
„Pusti mene“, skoči Maja i magijom jezika učini da seme nestane.
Ono dvoje su je gledali.
„Šta je bre, moram i ja nekada biti dežurna droljica“, reče i pomilova me po kosi.
„Sad je njegovo ukusnije od mog“, proreža veselo Saša.
„Pa jeste“, dobaci mu devojče naslonivši se na mene.
„Zakoči da izađem“, ozbiljno odvrati.
Ubrzao sam, previše smo opušteni na drumu. Dežurna droljica je izraz koji mrzim, iako sam ga patentirao u ekipi po uzoru na jednu našu zajedničku prijateljicu i njeno ponašanje na svinger zabavi u Budvi. Kad god bi neko upotrebio, u ovom slučaju Maja osećao bih malu dozu krivice, ali sam se trudio da se to ne primeti….puno.
„ Deco na seoskom smo drumu. Uživajte.“
„Kenjaš, amortizeri su ti u odličnom stanju“, dobaci Saša.
„Šteta, ostati ćemo uskraćeni za svu čar truckanja i drndanja.“

Ipak smo se malo tu i tamo. Toliko puta sam prošao ovim putem i apsolutno se ništa, osim možda ljudi, nije promenilo. Sve na svome mesto i tako nedokučivo, ja čak obožavam i mali tračak smrada koji vetar donosi iz obližnjih staja. Nina deli moj osećaj, s ljubavlju je gledam kako zadovoljno razgleda okolo, pokazuje prstom i nešto tiho prenosi Maji i Saši koji su spuštenih glavica upijali i smešili se.
Dobrano smo se popeli.
„Pogledajte onu veliku livadu, tu smo se znali igrati. Sećaš li se ljubavi?“
Gledao sam nemo, nije ni trava više ista. Nekada je kroz nju jurcalo dvoje dece, dok im je ista milovala kolena. Danima se jurilo i nikada se nije umaralo. Mogao sam da vidim tu plavušicu kako trči ispred mene i zadirkuje me.
„Ono tamo je čika Radina trešnja, nije dao da je deca oberu, mislim da čak nije ni voleo decu…“, gledala je naslonjena na moje rame.
„Ja i ovaj moj lepotan smo često znali krasti, nema boljeg voća od onog ukradenog“, nastavila je.
„Uvek je čekala ispod, bolje rečeno čuvala stražu, dok sam ja gore punio majicu“, rekao sam i sećao se ukusa te rane trešnje.
Stigosmo.
„Kako su lepo uredili baštu“, reče Nina otvarajući vrata.
Saša i Maja nisu dugo progovorili. Ipak….
„Znao sam da se vas dvoje znate dugo, ali nismo znali da ste odrasli zajedno“, iznenađeno reče.
„Jesmo“, okrenuh se
„Bili smo nerazdvojivi“, potvrdi moja devojka.
Zašto ta nostalgija, što baš sada!?
Brzo smo se raspakovali i presvukli, ja i Saša smo se posvetili roštilju i plati, svašta nagurali čak i paprike. Devojke su otišle prošetati.
„Kako prolaziš kroz ovaj stadij“, otpi malo piva znajući da ne volim o tome pričati.
„Nekad se osećam sateranim u kut“, rekoh gomilajući žar.
„To je kratkog veka, brzo će se sve vratiti u normalu“, pridružio mi se uz vatru.
„Zbunjen sam“, gledao sam u ćevapčiće.
„Pusti Ninu da to sve lepo u tvojoj glavi sredi. Ona zna i hoće….veruj mi.“
Silazile su niz obližnje brdo.
„Hoće li biti ubrzo pečeno?“, nastavi on.
„Još malo….“,
„Ti si stvarno do ušiju zaljubljen u nju“, reče, dok sam ja klimao glavom gledajući devojke kako dolaze.
Flaše se sudariše.

Već prilično siti, sedimo za stolom na tremu, samo ponekad ja ili Saša ustanemo da razbuktamo vatru, kako bi veče dobilo određeni šarm.
„Mora da ste imali nekih zajedničkih pustolovina kad ste bili klinci“, vedro će Maja.
„Poprilično“, odgovori tiho Nina.
„Ajde Nina, nek vino progovori, u njegovom slučaju …pivo“, nestrpljivo će Maja.
Ne znam bilo je toga puno, čak i poneki poljubac u šumarku….“, Saša i Maja se lepo namestiše i pretvoriše u uho….“viđali smo se otprilike svake druge sedmice, a leti smo znali po 10-tak dana provesti skupa. Rasli smo, delili kroz igru smeh i suze.“
Nina zastade i pogleda u stranu.
„On je bio moja, naravno kasnije, prva ljubav, ja njegova nisam“, reče i nasmeši se.
„To je zajebano“, izusti Saša.
„Jebiga imao sam jednu simpatiju u razredu, sedeli smo skupa u klupi. To je sasvim normalno za svakoga.“
Objasnio sam.
„Nakon jezerceta stvari su se okrenule. Bila sam zaljubljena 11-godišnjakinja.“
„Budimo realni ja se od batina nisam stigao zaljubiti“, rekoh kroz smeh.
„Nina je li to ono jezerce što si mi malopre pokazala?“, upita Maja.
„Da.“
„Šta čekate, da čujemo.“
„Imaš čast da počneš, ako se sećaš“, Nina se nasloni na mene.
Poljubio sam je u čelo i spremao se početi pričati jednu avanturicu koju smo manje ili više u životu svi proživeli. Kada se takve stvari zaborave onda doista nema smisla ni živeti.
„Običan dan, par dana pre početka školske godine, meni 12, a Nini dve manje. Bilo je sveže. Siguran sam da smo puštali zmajeve. Dok smo trčali pored jezerceta okrenuo sam se da vidim koliku je visinu zmaj dostigao, slučajno se sapleo, udario u Ninu i tako je gurnuo u vodu…“,
„Laže, namerno me gurnuo.“
Pogledao sam je, nije mi bilo svejdeno.
„Daj bre šalim se“, pomilova me po licu.
Posegnuo sam za pivom. Ona nastavi.
„Nespretno sam bućnula u vodu možda jedan metar dubine, hrabro se bacio za mnom i izvukao me na travu dok sam ja kašljucala i izbacivila ostatak vode iz usta….“,
„Lice joj je bilo prekriveno nekom travom, plakala je konstantno i mislim da me je htela počupati i izgrebati“, ubacih se.
„Jesam, skinuo je duksericu, a potom majicu koje su nekim čudom bile samo vlažne, donji deo mu je bio potpuno mokar, te počeo me svlačiti i brisati. Uskoro sam bila gotovo gola. Gaćice su bile natopljene, a on je skinuo potkošulju i rekao mi da je svežem umesto njih. Sakrila sam u neko grmlje, mislim da nije virio….“
„Rukama je skrivala grudi, koje još uvek nisu davale znakove da će jednog dana postati prave lepotice“, rekao sam i sto se zatrese od smeha.
„Smirila se, a ja verovatno kao pravi stručnjak potaknut više strahom, a manje uzbuđenjem sam na grane koje sam mogao dohvatiti okačio našu mokru odeću u nadi da će se uz prisustvo vetrića osušiti. Sedeli smo tako polugoli gotovo sat vremena. Najbolje su se osušile pantalone koje sam ja verovatno svojom glupošću ostavio na sebi.“

„Idemo mi Nina kući rekao je i ogrnuo me polumokrim duksom, iz patika smo na sreću izbacili vodu, a ja sam svezala njegovu potkošulju oko dupenceta. Nosio je svu mokru odeću i smešno šljapkao pored mene tako da smo se čak i oraspoložili. Kasnili smo na ručak.“
Nalaktao sam se na sto.
„Keva je čekala na brdu, mi dolazili mokri i polugoli. Nismo mogli objasniti. Nismo imali vremena…“,
„Opalila mu je takvu šamarčinu da je meni obraz zadrhtao. Uzela me grubo u naručje i ponela niz brdo. Krenuo je za nama. Gledala sam to crveno lice i tužne oči. Htela sam da kažem istinu. Bezuspešno.“
„Tišina“, proderala se njegova mama.
„Njena je prilazila, uzela ju iz naručja, razmenile su nekoliko reči, a onda me keva odvukla u vikendicu i bacila u ovaj hodnik iza naših leđa, znao sam da ide otkinuti štap….“,
„Štap“, ote se Nini.
„Veći u životu nisam videla, vrištala sam da ga ne tuku, niko me nije slušao. Mama me počela šaketati jer je postala svesna potkošulje oko moje guzice. Plakala sam na vratima i slušala udarce štapa iz susedne vikendice. Nije puštao glas.“
„Retko kada sam plakao dok se me matorci batinali, doduše retko sam i dobijao batine, plakao sam poslije u nekom ćošku i smišljao način da se osvetim kevi. Prve dve sedmice u školi nisam se usudio skinuti u šorc je*u se lepo ocrtavale masnice.“
Nina mi spusti ruku u krilo.
„Plakala sam na prekide celu noć. Proveli smo još jedno kratko leto skupa i ja sam se zaljubila. Onda su se neke stvari poremetile i dugo se nismo videli, Matorci su kroz nekoliko godina obnovili prijateljstvo i još se više zbližili. Nakon srednje škole sam počela navraćati ovdje u nadi da će se i on pojaviti. Navodno su ga obaveze na faksu sprečavale, ta i ja sam studirala. Neistine. Nekada bih ušla u ovo sobu, upravo sedimo ispod njenih prozora, i gledala album koji bi njegova mama čuvala tu. Bilo je jako puno naših zajedničkih slika. Težak period. On je završio faks, počeo raditi, putovati i živeti. Više od deset godina se nismo videli. Bila sam upućena. Keva je lagala da je pitao za mene, da me pozdravljao, Nina je polako bledela u njegovom sećanju.“
Gledala me tužnim pogledom, drhtave usne su se lagano pomicale na svetlu, dok je rukom tražila moju.
Ono dvoje se pogledaše.
Šutnja. Negde u komšiluku zalaja pas.
„To je istina“, tiho rekoh.
Ovo je teško. Boli.
„Znate kako je danas teško naći iskrenog dečka“, kiselo se osmehnula.
„Stvari su se nekako dešavale prebrzo, košarka, lomovi, faks, geografija, posao, stan tako da sam živeo brzo i dosta toga zapostavio. Kad sam je naposletku video trebalo mi je devet sekundi kako bih oživeo svaki trenutak koji smo kao deca proveli skupa. Svestan toga da život uvek piše priču, znao sam da moram uzeti pero i oživeti istu. Možda smo prebrzo ušli u vezu, ali teško da smem pomisliti šta bi bilo da nismo. Prošlo je desetak godina ali po meni vredelo je čekati. Ljubav je najslađa ako se probudi.
„Ej bre, nemoj umišljati. Neću ti lagati jeste vredelo je.“
„Dobro je, nemojte nas sad raznežiti“, zamoli Sale.
Nina se nasmeši.
„Idemo se mi Majo spremiti“, reče i uze je za ruku.
„Dođite brzo“, dobaci Maja.
„Dok svršimo pivo“, odgovori Saša.
„Nemojte da vas to pivo košta“, namignu nam i otvori vrata.
„Zanimljiva pričica“, zajebaje on.
„Sami ste tražili.“
„Ozbiljan sam, još nešto bro…marry that girl!“
Morao sam se nasmejati.
„Svakog dana u svakom pogledu sve više napred….“, odsutno sam rekao.
Čekao me.
„One su tu da nas ožive, promene, izlude, vole, unište, oporave i naposletku odrede nam mesto i vreme. Svaka na svoj način koji se uvek na kraju svede na isto, što god uradili ili pokušali moramo na kraju postati svesni činjenice resistance….“
„ …. is futile“, završi moju ispovest i usiljeno se nasmeši.
„Shvatimo li to, izbeći ćemo samouništenje.“
Neko vreme smo ćutke sedeli i pijuckali.

„Ej bre, dokle da mi čekamo. Možda da vas unesemo u sobu.“
Maja je prekinula nebuloze. Gola na tremu. Jebote. Prelepo devojče. Tako vitka i zgodna. Nina je naravno provirivala iz hodnika, a onda snažno tresnula vratima i izašla na mesečinu otkrivajući telo boginje.
„Svašta“, nastavi Maja i demonstrativno se okrenu lupivši nogom.
Uzela je Ninu pod ruku i san se svrši u mraku hodnika.
„Za njima“, reče Saša gledajući u pravcu gde su se devojke izgubile.
„Još pitaš“, odobri ja.
Preskakali smo jedan preko drugog i oborili nekoliko stolica. Na vratimo smo, rukom je poprečio ulaz.
„Znaš da ne vole ovaj zadah…. pivo.“
„E jebiga, pa imam pepermint u autu“, rješavam problem.
„Ja u trenerci orbit. Bliže je.“
„Ajde onda“, krenuh za njim.
Žvaćemo brzo. Gotovo životinjski. Po dve kao na reklami. Meni se jako dopada ona sa Antonio Banderasom.
Novi pokušaj ulaska.
„Pa ne možemo obojica u isto vreme kroz vrata“, proderao sam se.
„Istinu zboriš“, složi se on.
Gledali smo se i slušali smeh iz sobe.
„Nije fer brate, ti uvek uletiš prvi“, glasno reče.
„Ajde, be my guest“, rekoh i propustih ga.
Otmeno je ušao. U sobi nas čekaju upaljene lampe različitih boja (keva verovatno time pokušava uzbuditi ćaleta), velike dekice na podu i na njima dve devojke okružene jastucima. Trljalale su jedna drugoj ribice i tiho uzdisale.
„Šta ste blenuli, skidajte se“, smeši se Maja.
Sve mogu biti, ali luđe nikada.
Jedan drugome smo nežno skinuli majice, raskopčali pantalone….
„Ej ove gaće su jako kvalitetne“, reče on dok sam ja podizao nogu kako bi ih svukao.
„Čak i gasove apsorbuju“, rekoh s ciljem bolje reklame.
„Sigurno su skupe“, nastavi on.
„Pa za komplet od sedam boja, obzirom gde živimo, trebao bi nam manji kredit“, objasnih.
„Bez jamaca“, podiže glavu.
„Razume se“, potvrdih dok sam mu jednom rukom držao stopalo, a drugom svlačio čarapicu.
Devojke su se valjale po podu od smeha.
„Ja bih obe u isto vreme“, odvaži se Saša dok smo im prilazili.
„Manijače jedan“, prekorih ga gromoglasno se nasmijavši.
„Pa to već….“, nije stigao.
Uhvatile su nas za glavurde i počele ljubiti.
„Možda ćete morati kasnije i guze rešetati“, oda se Maja.
„Jao zaboravila sam kondome u autu“, seti se Nina.
„Nije meni teško otići, za guze se ispl…“ već sam se okrenuo da otrčim.
Povukla me nazad.
„Ostavite šta i za sutra“, reče moje devojče i ponovo me obljubi.
Nije ni prestala, a Maja joj se priključi. Dve. Teško je kanalisati dva nova jezika u ustima. Saša je proturio glavu ispod nas i ljubio Ninine grudi. Ugrizao sam Maju za gornju usnu.
„Ti“, reče i zapreti mi.
„Samo mi nemoj vratiti….“, zamolio sam.
„E, baš ću te tu.“
Progutao sam.
„Đubrad, celo vreme su glumili kako su pijani“, nastavi ona.
„Moraš priznati da nam dobro ide“, začinih.
„To ćemo još videti“, reče i uze Ninu za ruku.
Saša je seo i naslonio se na jastuk, a Maja nešto prošaputa mojoj devojci, malo nakrivi glavu i uveče onu Sašinu neman u usta. Nina ponovi.
„Je li može“, nasmeši se Maje.
Zadovoljno zamumlavši Nina nastavi.
Blenuo sam kao telence. Saša prođe rukom kroz njenu kosu, a ona ga brže poče obrađivati.
„Tako“, pogleda ih Maja na koljenima se primakavši meni.
Gledao sam ono dvoje kako uživaju, dok me uzimala za ruku i naslonila na drugu grupu jastuka.
„Kako sam te se samo zaželela, u posljednje vreme se uvek nešto ispreči.“
„Da….nadoknadimo“, osmehnuh se.
Prstom mi pređe preko usana i spusti se dole. Imala je magičan jezik. Uvek ga je prevlačila od jaja pa do vrha i tamo se zadržavala koji sekund poigravši se rupi* znajući da će me tako uništiti. Svo vreme me gledala u oči, čak i otela jastučić kojim sam hteo pokriti lice.
„Volim da te… gledam dok… uživaš“, isprekidano reče.
Nina se lagano pope na Sašu. Prodre duboko. Njen uzdah zadovoljstva još više nas uspali. Rukama mu je stiskala obraze dok je on koristio svaki momenat kako bi navalio na njene grudi. Bezobrazno je uzmicala. Naposletku mu se prepustila. Maja se okrenu leđima i ja dođo u visinu njene vrele guze. Raširih guzove i izljubih joj rupice. Poigrao sam se sa klitićem, a onda odlučio uraditi ono što najviše voli. Jezik duboko u…pičci. Gurala me dupetom i prilepila mi glavu uz zid, a ja sam se trudio zagnjuriti što dublje i kupiti taj medni sok koji je na svu sreću obilno kapao. Ostao sam bez daha. Odgurnuh je i grupo nasadih na opaljeni ud. Skakati će na meni, a ja ću dozirati odozdo. Ruku mi je stavila u svoja usta i prinela je do klitića. Mora se čovek nekada i s njim poigrati.
Saša obori zajapurenu Ninu na pod i ugura joj snažno kurac. Devojče zaječa i obujmi ga nogama. Ponovo se spustio na sise. Bile su crvene. Verovatno nakon jednog strastvenog ugriza Nina ga nežno pljusnu po obrazu, a on se zari još jače.
Maja je sedela i mešala na mom kurcu. Sav moj svet je bio u njoj. Izvi glavu i gurnu mi jezik u usta.
Ustade skupi se na sve četiri, spusti glavu na pod i pozva me dupetom. Nekoliko puta sam jezikom prešao preko oba guza i onda sjurih do kraja.
„aaaaahhhh“, ote se Maji dok se premeštala i počela ljubiti s Ninom. Gledati ih tako je poseban užitak.
Okrenuo sam joj dupe kako bih je povukao za kosu. Obožavala je tako. Visoko je podigla glavu i zastenjala je*am verovatno tim činom donio i malo slatke boli. Nina krenu usnama za njom okrenuvši se na stranu. Saša leže pored i opet brzo sjuri u nju prethodno joj podigavši nogu.
„Tako me jebi….tako hoću“, cvili Maja, a Nina joj prilepi nimalo nežnu šamarčinu.
Maja joj snažno pljunu u usta, a ona odnose sadržaj i podeli ga jezikom sa Sašom.
Alo bre ostaviti malo i meni, molio sam se u sebi dok je iz mojih usta kapalo u Majinu kosu.
„Sluz je ono što nas spaja“, odnekud se i on javi.
Napravilo smo klupko i nedugo zatim ja i Saša ostali bez daha. Devojke između nas su se strasveno ljubile. Majina kestenjasta kosa me milovala po licu. Brzo ustade i raširi noge naslonjena na zid.
„Ajde Saša“, pozva ga.
Ustade i nabode je snažno. Sve puca. Nina dopuza do mene i dohvati ga ustima. Milovao sam je po kosi, smešila se dok ga je uvlačila. Izjebana je prilično, ali očima mi je davala do znanja koliko me želi duboko u sebi.
„Dođi na mene.“
Jesam. Nekoliko snažnih uboda na početku i onda smo mogli zaploviti.
Tamo na zidu se i dalje pucalo. Ja duboko u Nini dok mi ona zariva nokte u leđa i nožnim prstićima draži anus. Počeh verovati u paralelne svetove a onda glasno:
„EVO ME….“, zaurla Saša.
Reka semena poteče, nastrada i zid. Maja je usmerava ustima, dok ja i dalje duboko u Nini trpim bol njenjih noktiju zabodenih u moj vrat, ruke dok mi čupa kosu i taj osećaj grča na licu dok traži moje usne da podelimo blažene trenutke njenog užitka. Ustalo je još malo u razervi, Nina razgorači oči, ali primi novi uda*a smeškom na licu. Nisam ni bio svestan činjenice da je Maja dopuzala do mog dupeta i počela ga obrađivati ustima. Sad bi bilo vreme. Izvadila me je iz pičke i primala u svoja usta.
Nežno me povlačila upijajući moje kapljice.
Pogledao sam je dok mi je dolazila s leve strane. Seme je zadržala u ustima.
Nadvi se nad Ninom, pokušavajući se stisnutih usnica osmehnuti.
„Kradeš od mene“, prošaputa Nina.
„Ja sam dežurna drolj….“, seme krenu preko usana.
Nina je povuče na sebe.
Saša je zapalio naslonjen na zid, do njega u visini njegove glave spuštala su se dva curka.
„Mogao bi ispeći još jednu turu“, reče Maja poljubivši me u obraz.
Kimnuo sam.
„Kasno je, nema veze, samo sudžukice i ćevapčiće pa u lepinu, ako te ne mrzi“, reče Nina dižući se u sedeći položaj.
„Zašto bi me mrzelo, samo da nađem gaće“, okrenuh se ja.
„U ćošku“, pokaza Saša, „….i izvini zbog zida.“
„Ne kenjaj“, namignuo sam mu.
„Ej zaboravili smo na lisice“, dodade glasno.
Trznuo sam se.
„To ti misliš….lisice će priču ispričati ujutro“, reče Maja iz Nininog krila.
Obukoh gaće naopako.

….to be…ma jebiga….zna se.